Gradski muzej Korčula poziva Vas na otvorenje izložbe u petak, 16. srpnja 2010., u 21:00 sat.
Izložba će biti otvorena za posjetitelje do 15. kolovoza 2010. godine.

Otočić Majsan, smješten u osi Pelješkog kanala, nekoliko je puta bio protagonist povijesnih zbivanja u ovoj regiji. Većinu tih događaja danas možemo iščitati tek posredstvom arheoloških nalaza, no postoji i jedan izuzetak. Riječ je o vojnom pohodu dužda Petra II. Orseola, 1000. godine, kojeg nam je od zaborava sačuvala ruka mletačkog ljetopisca Ivana Đakona. Koristeći političke trzavice u ondašnjoj Hrvatskoj, dužd je brodovljem krenuo kroz Jadran u namjeri da osvoji Dalmaciju i osigura mletačku trgovinu u ovim vodama.

Račune su mu pomrsili stanovnici Korčule i Lastova koje je morao pokoriti silom, odabravši pritom kao bazu upravo otočić Majsan. Ivan Đakon to izričito ne navodi, no spominje da je dužd potražio konak kod crkve sv. Maksima.

Tragom ove vijesti poveli su se brojni znanstvenici i istraživači, no pravi karakter majsanskih ruševina razotkrila su tek iskopavanja naših glasovitih stručnjaka Cvita i Igora Fiskovića. Arheološki zahvati sustavno su se provodili u razdoblju od 1963.-1966. godine, rezultirajući u konačnici fascinantnim otkrićima.

Ustanovljeno je tako da ostaci zidova u majsanskoj uvali Lučica datiraju još iz razdoblja rimske vladavine kada je tu bila podignuta villa rustica. U periodu kasne antike, napuštenu vilu nastanila je manja zajednica kršćanskih redovnika i zatečene građevine podredila potrebama samostanskog života. Novi stanovnici bili su okupljeni oko štovanja jednog pomno čuvanog groba, a zgrada u kojoj se nalazio postala je posvećeni prostor memorije ili grobne kapele.

Samo ime otočića sugerira da su u pitanju bile relikvije svetog Maksima. Po nastupu ranog srednjeg vijeka, njegovo su štovanje prihvatili i doseljeni Slaveni. Iz ovog razdoblja potječe crkva sv. Maksima, podignuta uz južnu stranu antičkog građevinskog sklopa. Vjerojatno je riječ o istoj onoj crkvi koju spominje Ivan Đakon. Može se pretpostaviti da su na otočiću tada živjeli benediktinci u čijem je samostanu konak potražio dužd Petar II. Orseolo.

U kontekstu lokaliteta na južnom vrhu otočića bila je sagrađena utvrda, dok je na sjevernom podignut dugi zid za kojeg istraživač, akademik Fisković, pretpostavlja da je služio kao burobran.

Majsan ujedno predstavlja najcjelovitije istražen građevinski kompleks južno od Salone i u tom je smislu izuzetno značajan za proučavanje ranokršćanskog razdoblja na istočnoj obali Jadrana. No, usprkos svojoj važnosti i slavi, ovaj arheološki lokalitet nikada nije doživio konzervaciju i dolično prezentiranje.

Godine 2009., Udruga za očuvanje prirodne i kulturne baštine otoka Majsan inicirala je i u djelo provela krčenje makije u koju je lokalitet tijekom godina zarastao. Njihovom akcijom napravljen je prvi korak u smislu obnove i valorizacije majsanskih starina.

Gradski muzej Korčula priključuje se ovom hvale vrijednom pothvatu. Izložbom „Majsan“ namjeravamo upoznati širu javnost s poviješću i značajem ovog lokaliteta, njegovim ugroženim statusom i potrebom da se spriječi propadanje sačuvanih arheoloških ostataka. Nadamo se da ćemo i na taj način potaknuti daljnje aktivnosti u smislu cjelovite građevinske sanacije majsanskih ruševina te, konačno, njihove prezentacije.

/Tekst preuzet sa www.mdc.hr/