Najstarija korčulanska  bratovština, Svih Svetih, utemeljena je 8. listopada davne 1301. godine,  kad je grad već imao svoj Statut, za nas najvažniji povijesni izvor iz srednjeg vijeka i najstariji zakonik u Hrvata. Tako u Korčuli, malom srednjovjekovnom gradu na rubu Europe koju u to doba tresu ratovi, epidemije i glad, nailazimo na izuzetno napredna društvena rješenja vrlo rano, čak stoljećima prije nego u nekim dijelovima svijeta.

Bratovštine inzistiraju na jednakosti svih građana. U feudalnom ozračju srednjeg vijeka kojeg su obilježile velike staleške razlike možemo prepoznati prve početke organiziranih oblika socijalne skrbi, zaštite ljudskih prava i zdravstvene zaštite.

Kao organizacije javnog i pravnog karaktera bile su moćne i u svoje su doba odigrale značajnu ulogu. Podržavala ih je i crkvena i svjetovna vlast.

Osnivale su se kao vjerske udruge ravnopravnih građana, bez ikakve klasne podijele; svi pučani i plemići  bili su samo – braća, najrazličitijih zvanja i položaja. Svi su u bratovštinama nalazili svoj interes – plemići su se mogli istaknuti kao dobročinitelji, a pučani su mogli odlučivati i upravljati.

Važne odluke su se donosile tajno. Skupština bratovštine se naziva balotacjun, što dolazi od talijanske riječi balotta, u značenju lopta, kuglica. Taj naziv zapravo opisuje način glasovanja koje se vršilo ubacivanjem kuglica u glasačku kutiju zvanu bosolo.  Ta okupljanja bratima uvijek su bila iznimno živa i demokratična. Svi su se strastveno borili za svoje mišljenje. Prateći zapisnike vidimo da je to ponekad završavalo raspuštanjem skupštine i njezinim ponovnim sazivom kad se smire duhovi.

Bratovštine su bile moćne organizacije. Povezujući se na snažnoj vjerskoj osnovi, gradile su masovnost koja ja bila osnova za stjecanje materijalnog bogastva. Imale su fondove kojima su dobro upravljale i svojim novčanim sredstvima utjecale na gospodarstvo grada i otoka (zavjetne crkve i kuće, umjetnine, posjedi po cijelom otoku). 

Ipak, temeljna misija bratovština je ipak bila karitativna i socijalna. Ako je neki bratim bio u nevolji, ostali su bili dužni  pomagati ga materijalno i duhovno. Bolesnika se svakodnevno posjećivalo, prikupljenim novcem se pomagala obitelj ili udovice, opremala se siročad i davali mirazi za kćeri. Siromašne članove se pokapalo u zajedničke grobnice na trošak bratovštine, a za epidemija su vršili dezinfekciju i pokapali mrtve. Treba istaknuti da se osim za bratime skrbilo i za druge siromahe i beskućnike.

Zanimljive su regule kojima se zabranjivalo iznošenje križa iz crkve ako na sprovodu nije bio prisutan određeni broj bratima. Iako to na prvi pogled ne izgleda važno, time se, sasvim praktično, nastojala smanjiti tendencija da na sprovodima siromašnih bude prisutan manji broj bratima nego na sprovodima bogatijih građana i plemića.

Inzistiranje bratovština na jednakosti svih građana bilo je iznimno značajno za običnog, malog Korčulanina u ta burna vremena kad su klasne razlike bile više nego goleme.

Za povijest umjetnosti  bratovštine su zanimljive kao naručitelji djela likovnih umjetnosti, sakupljači umjetničkog blaga, čuvari baštine, običaja i tradicije.

Neosporna je zasluga bratovština razvoju pučke književnosti. Sve molitve, pobožnosti i pjesme bile su isključivo na hrvatskom jeziku. Najstarija hrvatska crkvena pjesmarica pripada bratovštini Svih Svetih i još je u upotrebi.  

Bratovštine više nisu organizacije javnog i pravnog karaktera kao u neka stara vremena, ali njihova tradicija za Korčulu i Korčulane ima neprocjenjiv značaj. Aktivni bratimi imaju obveze kroz cijelu godinu i običajnik sasvim detaljno propisuje način sudjelovanja u liturgijskom životu.  

U Veloj setemani svaki je dan doživljaj za sebe. Teško je izdvojiti; Muka, Soline, Lamentacjuni, Učenici, Priko gora, Redentur.. Ili procesija na Veli petak kad se iz bratimskih dvorana iznosi veli vosak – torci, cereferali, križi i sav oni sjajni liturgijski nakit koji  bratovština ima. Kad u noći bljeskaju svijeće stotina bratima u tonigama koji u pokorničkoj povorci obilaze grad pjevajući prastare napjeve u slavu Kristove muke…

Vela setemana u Korčuli – arhaična, mistična i tako izvorna, jedan je od najimpresivnijih uskršnjih običaja uopće.