Kad padne prvi mrak u večeri na vižiju sv. Martina, korčulanskim ulicama zamirisat će lojenice i zaiskrit feralići, a onda, nakon žamora i dogovora, začut će se pjesma svetome Martinu.
I tako svake godine, vraćamo se u neka stara vremena uljanica i petrolejki, nekih drugih mirisa i melodija…

Sretni smo što se ovaj naš običaj sačuvao i još uvijek veseli male i velike Korčulane, a dio baštine koja se prenosi iz generacije na generaciju je i rasprava o tome – koje su riči prave.

Sve što se sačuvalo ima svoju vrijednost, vrijeme ulazi u pjesme, mijenja ih i piše opet neku svoju povijest. Sačuvano je i pjeva se desetak različitih kitica u raznim kombinacijama. I zato nema krivih riči.

Pjevajte sa zadovoljstvom ono što ste baštinili od svojih roditelja i čuvajte s ponosom stare običaje.

U prilogu je jedna verzija koja se često čuje, najčešće je pjevaju djeca, a bez obzira koja je prava –  ispod šest kitica – ne priznamo.

• Sv. Martin_.pdf