Ime otoka potječe od Korkyre, najstarijeg imena kojim su otok nazvali osnivači glavnog naselja na njemu – Dorani iz grčkog grada Knidosa. Budući da se istim imenom naziva i otok Krf u Grčkoj, Strabon u 1. st.p.K. dodaje imenu Korkyra pridjev melaina (crna) da bi se valjda razlikovala od Korkyre na jugu.

Prvi slavenski naziv Kurkra i Krkar, što zavisi da li su ga upotrebljavali korčulanski Romani ili Slaveni, javlja se u 10 st. u zapisima cara Konstatina Porfirogeneta. Utjecajem Mlečana mijenja se slavenski naziv i otok dobiva ime Curzola.

Korčula dobiva prvu koloniju u 6.stoljeću p.K., a osnovali su je Dorani iz grčkog grada Knidosa. Prve vijesti od tome donosi Pseudo Skylaks (1. st.p.K.) i Strabon (1. st.p.K.), međutim, još uvijek se ne zna gdje je to prvo naselje bilo smješteno. Neki autori tvrde da je bilo smješteno izmedu Potirne i Vela Luke na zapadnom dijelu otoka, zatim na području današnjeg mjesta Lumbarda, a najvjerojatnije na području današnjeg grada Korčule. To potvrđuje sličnost smještaja Knidosa, kao i geografski položaj grada. Pomorsko trgovački narod, kao što su bili Grci, sigurno je znao cijeniti istureni položaj koji danas zauzima grad Korčula i sve prednosti vezane uz kontrolu na najužem dijelu kanala, važnog pomorskog puta.

Najstarije naseljavanje otoka datira iz neolita, što potvrđuju brojni arheološki nalazi na raznim krajevima otoka. Najznačajniji su svakako Vela špilja na Spilinskom ratu kod Vela Luke i Jakasova špilja južno od Postrane (Zrnovo). Nađeni su artefakti alohtonog porijekla (kremen, diorit i dr. kojih nema na otoku), što upućuje da su prvi stanovnici došli sa susjednog kopna, dok dijelovi keramike upućuju na vezu sa Sicilijom i južnom Italijom.

Brojne gradine i gomile, kojih je naročito puno u predjelu Mocila kod Pupnata, potječu iz sredine drugog tisućljeća prije Krista, a označavaju doba ilirskog naseljavanja. Grčki kolonisti s otoka Visa (Issejci) osnivaju u 4. st. p.K. svoju naseobinu u Lumbardi, što potvrđuje natpis pronađen na Koludrtu (Lumbarda) gdje se govori o podjeli zemlje kolonistima, dok su u nedalekoj nekropoli nađeni lijepi primjerci Guathija vaza i ostali grobni predmeti.

Propašću grčkih kolonija nastaju jake migracije Ilira sa susjednog neretljanskog kopna. Rimljani u doba svoje prevlasti na Sredozemlju sve više naseljavaju otok i žele romanizirati Ilire. Dolaskom Slavena na Balkan u 7. st. njihova plemena naseljavaju obalu između Cetine i Neretve. Dolazak Slavena na Korčulu spominje se u 10. stoljeću. Od dolaska Slavena Korčula je promijenila mnoge vladare: najprije je godine 1000. venecijanski dužd Petar II. Orseolo, uz ostale dalmarinske gradove i otoke, zauzeo i Korčulu. Kasnije je ona pod vlašću hrvatsko-ugarskih vladara Zahumlja, opet Venecije, pa Bosne, na kratko vrijeme od 1413.-1420. i Dubrovačke Republike. Godine 1214. Korčula ima svoj Statut, sačuvan u redakciji iz 1265. i u dva primjerka iz 14., odnosno 15. stoljeća. Statutom su uređeni međusobni odnosi otočkog stanovništva, a niz odredbi odnosi se na brodogradnju, poljoprivredu, trgovinu i ostale svakodnevne životne potrebe ove srednjovjekovne komune. Od 1420. do 1797. godine Korčula je u sklopu Mletačke Republike, što je ostavilo mnogo tragova, posebno na kulturnom planu. Za to vrijeme Korčula je imala određenu autonomiju, posebno u utvrđivanju svojih unutarnjih pitanja. Korčulom upravlja Veliko vijeće, koje je svakog mjeseca biralo svog kneza. Poslije pada Venecije 1797. godine Korčula je promijenila nekoliko vlasti: austrijsku od 1797. do 1805. godine i od 1815. do 1918. godine, francusku od 1805. do 1813. godine, rusku od 1806. do 1807. godine, englesku od 1813. do 1815. godine. Od 1918. do 1921. godine Korčula je kratko pod talijanskom vlašću, da bi 1921. godine nakon potpisivanja Rapalskog ugovora postala sastavni dio novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kako je ova država mnogo obećavala, ona je vrlo brzo postala suprotnost onome što je narod očekivao. Vrlo brzo su došle do izražaja hegemonističke težnje srpske vrhuške okupljene oko dinastije Karađordevića. Sve više raste socijalno i političko nezadovoljstvo širih slojeva, posebno u Hrvatskoj nakon uvodenja diktature i ubojstva hrvatskih političkih voda na čelu sa braćom Radić. Svi kasniji sporazumi nisu mogli spasiti zajedničku državu, a zadnji udarac joj je dao II. svjetski rat koji je na našim prostorima počeo 6. travnja 1941. godine, nakon čega se u nekoliko dana raspala država i vojska.

Otporu fašizmu se priključuje veliki broj rodoljubnih snaga, posebno u Hrvatskoj gdje je 21. lipnja i počeo organizirani otpor.

Za naš otok i grad rat je trajao do 13. rujna 1944. godine kada parrizanske jedinice oslobađaju otok. Veliki broj otočana priključuje se partizanskim jedinicama u sklopu antifašističke koalicije i daje primjeren doprinos oslobadanju zemlje, 651 poginuli borac i 336 civilnih žrtava rata. Poslije završetka II svjetskog rata i oslobođenja zemlje, a na temelju odluka ZAVNOH-a i AVNOJ-a, uspostavlja se nova država Federativna Narodna Republika Jugoslavija u kojoj Hrvatska dobiva status federativne jedinice pod nazivom Narodna Republika Hrvatska. Poslije pedesetih država se naziva Socijalistička federativna republika Jugoslavija, a Hrvatska Socijalistička republika Hrvatska . U poslijeratnom razdoblju otok i grad Korčula postigli su ogroman napredak u svim segmentima ljudskog života, posebno u gospodarstvu, tako da se početkom sedamdesetih zaustavlja iseljavanje s otoka.

Zbivanja koja su se događala 90-tih donijela su velike promjene u životu Hrvatske, tako i Korčule. Velike su promjene u političkom sustavu, uvodi se višestranačje i tržno gospodarstvo. 30. svibnja 1990. godine zasjeda novi saziv Sabora, a u prosincu iste godine donosi se novi Ustav. Nakon sve jasnije neizvjesnosti o sudbini zajedničke države 1991. godine raspisuje se referendum o sudbini Hrvatske na kojem se 93 građana izjašnjava za suverenu i samostalnu državu, na osnovi čega se Hrvatska, nakon izvršene agresije od strane Srbije i JNA, razdružuje od Jugoslavije i postaje nakon dvije godine članicom Ujedinjenih naroda. Kraj srpskoj agresiji i oslobađanje okupiranih teritorija postignuto je vojnom pobjedom i Hrvatska uspostavlja suverenitet nad čitavim svojim teritorijem.

Korčula je, kao i u II svjetskom ratu, dala značajan doprinos u Domovinskom ratu. U jesen 1991. godine primila je i postala dom za desetke tisuća izbjeglica, iako je i sama bila u teškoj situaciji, a u studenom iste godine razbijena je blokada pomorskih putova u dalmatinskom otočju i značajno oštećena srbijanska mornarica. Naši su borci pomogli zaustavljanju neprijateljske vojske kod Stona i tako obranili svoj grad, otok i svoju domovinu Hrvatsku.

Dušan Kalogjera