Imaju li stanovnici – đaci, studenti, zaposlenici, umirovljenici – kopnenog dijela Lijepe naše koji se koriste nekom vrstom povlaštenog prijevoza ograničenje njegova korištenja ili ga mogu koristiti neograničeno u jednom danu? – pitaju načelnici otočnih općina Tkon, Pašman, Kukljica, Preko i Kali, Goran Mušćet, Andro Magić, Marin Boško, Ante Jerolimov i Duško Vidov, koji su u ime svih otočana izrazili najdublje nezadovoljstvo i zabrinutost zbog mogućih posljedica primjene odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu.

Što je s ostalima?

– Ustav nam jamči jednake uvjete za obrazovanje. Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu u suprotnosti je s Ustavom RH jer zadire u pravo nas otočana na jednakost i ravnopravnost s ostalim građanima koji imaju tu “sreću” da žive na kopnu – poručuju otočani tek što je započelo prikupljanje zahtjeva za izdavanje otočnih iskaznica za pomorski prijevoz putnika, kao i otočnih iskaznica i vinjeta za pomorski prijevoz vozila.

Po ovom Pravilniku, u dijelu Povlašteni prijevoz putnika, u čl. 5 stoji: “Besplatne karte na linijama imaju učenici/ studenti koji svakodnevno putuju izvan otoka u škole.”

Što je s učenicima koji pohađaju škole na otocima, a na kopno idu jer su članovi sportskih klubova ili kulturnih društava, jer pohađaju glazbenu školu ili školu stranih jezika, jer idu na liječnički pregled?

Oni ne samo da nemaju besplatan prijevoz, nego moraju plaćati trajektnu kartu pa bila ona i po povlaštenim uvjetima. Što je sa starim i nemoćnim osobama, s bolesnicima koji moraju ići na terapije, dijalize, fizioterapije, što je s majkama s malom djecom kojima treba posebna briga i pažnja?

Skuplji život

Što je s ljudima koji svaki dan odlaze na posao na kopno, a poslijepodne na kopnu moraju obavljati neke svoje privatne poslove ili jednostavno dijete odvesti na repeticije? Koliko su to i koji su to “jednakopravni uvjeti zajamčeni Ustavom”, pitaju se načelnici.

– Nama je more cesta, trajekt je naš tramvaj koji i sami već plaćamo ne samo skupljim životom na otoku, nego i kroz jednakopravni PDV, poreze, trošarine i sve druge namete. Novi nameti na svakodnevni obični život nameti su maćehe nevoljenoj nahočadi, dok svima nama, posebno mladima, stvaraju stalni osjećaj osamljenosti, izoliranosti i klaustrofobije – zaključili su otočni načelnici pozivajući se na odredbe Zakona o otocima po kojima su oni razvojno jednakopravni dijelovi Hrvatske.

Slobodna Dalmacija