Preminuo Ljubomir Kiki Kapor
U subotu, 13. ožujka 2010., u Zagrebu je preminuo Ljubomir Kiki Kapor, dugogodišnji član ansambla Kazališta “Gavella”.
Ljubomir Kapor rođen je na Korčuli 1932. Na na daske matičnog teatra u Frankopanskoj stao je već kao student zagrebačke Akademije kazališne umjetnosti. Bilo je to u prvoj premijeri novoosnovanog Zagrebačkog dramskog kazališta – Golgoti Miroslava Krleže, u režiji dr. Branka Gavelle, gdje je tumačio ulogu šefa policije.
Ostat će zapamćen po ulogama Jakova u predstavi Sinovi umiru prvi i režiji Božidara Violića i Iže u Ribarskim svađama Carla Goldonija u Juvančićevoj režiji. Pamtit će ga se i kao don Zanu u Marinkovićevoj Gloriji u režiji Petra Večeka, a uloge je kao nezamjenjiv član ansambla tumačio i u Pinterovu Liftu za kuhinju, Krležinom Kraljevu, Čehovljevim Trima sestrama i Shakespeareovom Richardu II.
Većina će ga se vjerojatno sjećati kao “Vaše svitlosti”, picaferaja iz mitskog Marušićeva Velog mista. Zapažene televizijske uloge ostvario je i u serijama Prosjaci i sinovi i U registraturi, a recentniji televizijski nastup ostvario je u kao jugonostalgični Đuro Pletikosa u sitcomu Luda kuća, koji je snimao unatoč teškoj bolesti.
Filmsku su mu karijeru obilježili nastupi u Papićevu Životu sa stricem, Tadićevoj Trećoj ženi, Brešanovu Maršalu i, nedavno, Nuićevu Kenjcu. Posuđivao je glas u Blažekovićevoj Čudesnoj šumi.
Dobitnik je brojnih nagrada, nekoliko nagrada Zlatni smijeh na Danima satire, nagrada Marul, te nagrada Hrvatskog glumišta.
(Tekst i fotografija: preuzeto sa www.teatar.hr)
-
Oznake Kapor
Hvala TEATRU.HR na lijepim riječima za gosp.Kapora, ali i pohvala gosp.Steneku što je prenio ovaj tekst na službene stranice Korčule.Sjećat ćemo ga se kao sjajnog glumca, ali i kao Korčulanina koji je bio spreman pomoći svojim znanjem, savjetom i sudjelovanjem u lokalnim događanjima kadgod se to od njega tražilo.Uvijek se rado odazivao i zapravo mu je bila velika čast stati pred svoje sugrađane i s njima podijeliti svoje veliko glumačko umijeće.Hvala mu.Posljednji put smo ga slušali kad je čitao ulomke iz dramoleta pok.Roberta Tomovića IZMEĐU SMIHA I TUGE.Njegovu želju da s nama ponovno podijeli slične trenutke prošlog ljeta omela je bolest.
Adio dragi naš šjor Jubo!Falit ćete nam na tablunu gdje ste znali svratit na ćakulu i bez obzira što je /kako kaže novinar TEATRA/ vaša svića ostala bez uja,- za nas ćete uvijek biti VAŠA SVITLOSTI- na granici smijeha i suza.Hvala Vam još jednom!