Sjednica je održana 21. rujna (ponedjeljak) 2009. godine, s početkom u 19.05 sati, u Gradskoj vijećnici u Korčuli.

Sjednici predsjedava Lovro Krstulović – predsjednik Vijeća.

Sjednica se tonski snima, temeljem čega se izrađuje skraćeni zapisnik, a istog je izradio Srđan Mrše, tajnik Grada.

Sjednica se prenosi putem Radio Korčule.

Utvrđen je (početni) kvorum od 13 vijećnika. Sjednici nisu (od početka) nazočni vijećnici Franica Matić Šain i Vjeran Filippi.

Ostali nazočni: Mirko Duhović – gradonačelnik, Franc Stenek – zamjenik gradonačelnika, i Srđan Mrše – tajnik Grada. 

 

Predsjednik vijeća stavlja prijedlog da se na ovoj sjednici ne održi „Aktualni sat“, koji je usvojen većinom glasova (12 „za“ i 1 „protiv“).

 

UTVRĐIVANJE DNEVNOG REDA

Julije Marelić, kao predsjednik Odbora za Statut i Poslovnik, ispred Odbora iznosi stav da nema nikakvih zapreka po jedinoj točki dnevnog reda te da se po istoj može raspravljati i donositi pravovaljane odluke.

S obzirom da rasprave po predloženom dnevnom redu nije bilo, predsjednik Vijeća stavlja predloženi dnevni red na glasovanje, a koji glasi:

1. Prijedlog rješenja č.zem. 1008 k.o. Korčula – brodogradilište Inkobrod

Dnevni red je usvojen jednoglasno.

 

1. 1.     TOČKA – Prijedlog rješenja č.zem. 1008. k.o. Korčula – brodogradilište Inkobrod

 

Gradonačelnik u svom uvodu navodi da nakon što je primljen prijedlog Vlade RH oko rješenja pitanja zemljišta Inkobroda, napravljene su konzultacije, i nakon što se došlo do određenih zaključaka i međustranačkog usuglašavanja, došlo se to toga da ova točka bude posebna točka dnevnog reda Vijeća, radi toga što oko ovog pitanja postoji veliki interes, što se ovim rješavaju bitna imovinska pitanja na području Grada, i što se na ovom pitanju se radi već duže vrijeme. Stoga je bilo nužno da se i novi sastav Gradskog vijeća uključi u ovu raspravu, kao i zbog toga što se sada radi i o pitanju koja po svojim nadležnostima i spadaju u rad Gradskog vijeća, s obzirom da se radi o imovini koja premašuje onu razinu odluke koje bi gradonačelnik mogao sam donijeti.

S obzirom  da su vijećnici dobili cjelovite materijale, gradonačelnik, poradi javnosti (upućuje se na tonski zapis), iznosi rezime događanja  oko Inkobroda.

Nakon rezimea, gradonačelnik, u nastavku svog izlaganja navodi da nakon što je primljena odluka Vlade RH (koju je citirao), i nakon što je dobro analizirana i napravljene konzultacije s pravnim stručnjacima, došlo se je do prijedloga zaključka da se predloži Gradskom vijeću da prihvati odluku koju je predložila Vlada RH, i da Grad Korčula postupi u skladu s tom odlukom Vlade.

Stoga Gradskom vijeću predlaže zaključak koji bi glasio:

1. Prihvaća se prijedlog razrješenja imovinskopravnih odnosa na zemljištu bivšeg brodogradilišta INOKBROD u Korčuli, prema točki II. odluke Vlade RH, KLASA: 940-01/09-07/16, URBROJ: 5030116-09-2, od 27. kolovoza 2009.

2. Ovlašćuje se Gradonačelnik da do dana 23. rujna 2009. godine izda tabularne isprave sukladno točki II. predmetne Odluke Vlade RH te za sklapanje posebnog Sporazuma s Vladom RH iz točke I. predmetne Odluke.

3. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u „Službenom glasniku Grada Korčule“.

Ovim bi se, smatra gradonačelnik, konačno stvorile pretpostavke da se stečajni postupak Inkobroda može privesti kraju. Ono što ističe, je ta činjenica da je Grad Korčula u postupku izmjena i dopuna PPU Grada Korčula, gdje će se tada još preciznije definirati namjena tog prostora i da će se određene stvari koje se odnose na taj prostor dodatno definirati, a prije svega se to odnosi na parcelu 1008/6, koja još nije formirana, a bit će formirana odnosno njezino formiranje bit će moguće tek u trenutku kada dođe do izmjene prostornog plana i kad taj dio u prostornom planu bude isključen iz sadašnjeg područja luke posebne namjene, i tada će sadašnja površina Inkobroda, koja iznosi cca 52000 m2 (s parcelom 1008/6) biti umanjena za površinu parcele 1008/6.

S obzirom da je ponuda Vlade RH „uzmi ili ostavi“, barem je on tako tumači, da radi interesa Grada, bilo pametno i dobro tu odluku Vlade prihvatiti, i stoga predlaže Gradskom vijeću da to danas i učini.

Tino Andrijić, ispred kluba HDZ/HSS, iznosi stav da bi se ova odluka Vlade RH trebala prihvatiti jer se ovim ide prema konačnom rješenju.

Zoran Čumbelić, ispred kluba SDP/HNS, iznosi stav da je model rješenja pitanja Inkobroda, skoro sličan onom što je tražio Grad Korčula, a osobno se nada da će Vijeće odluku Vlade podržati i prihvatiti. Smatra da se ovim neće riješiti problem stečajnog postupka ali će se otvoriti mogućnost da se konačno dođe do okončanja stečajnog postupka. Isto tako misli, da Grad, kada se definira situacija na terenu, mora nastaviti jednostavno prokazivati rad stečajnog upravitelja, g. Jukića, za kojeg on misli, da bez obzira na cijelu ovu situaciju, jedan od sukrivaca ove agonije Inkobroda i stečajnog postupka koji traje 13 godina. Ovo ne znači da se mi miješamo u rad Trgovačkog suda niti da se radi bilo kakvi pritisak bilo kakve naravi u smislu da mi želimo da tamo nešto bude, već se želi pokazati da je ovih 13 godina (koliko traje stečajni postupak) previše. Nadalje, navodi da njima, kao Gradskom vijeću, preostaje, nakon što usvoji odluku Vlade, što hitnija izmjena prostornog plana čitave uvale Ježevice, sukladno Pomorskim zakonu, da bi se po završetku stečajnog postupka, a prilikom raspisivanja budućih koncesija ili koncesije na prostor te mogućnost ulaska Grad u partnerski odnos s potencijalnim investitorima, a odnosi se na prostor koji neće biti brodogradilište, izbjegla jednostranost pri izboru, odnosno zamka nametnute ideje osuvremenja postojeće brodogradnje, kao jedinog rješenja  za upotrebe cijelog prostora. Naglašava da se na sadašnjem prostoru Inkobroda ima prostora za sve tri djelatnosti, za turizam, za nautički turizam i za brodogradnju, i to je ono što Gradsko vijeće mora definirati u novom prostornom planu.

Ivan Andrijić prigovara da je sve ovo došlo prebrzo, s obzirom da je imao malo vremena (vikend) da se upozna s 50 godina povijesti Inkobroda , i za njega je tri dana bilo premalo za donošenje odluke po pitanju odluke Vlade RH i ponuđenog rješenja zemljišta Inkobroda, i pita se kome ovo ide u prilog, da li Gradu ili nekom drugom…!?. Smatra da se mora dobro razmisliti o prostornom planu vezano za to područje, a on nema ništa protiv i da tamo bude samo Inkobrod, ali se spominje da tamo bude pomiješano malo turizam, malo ovo, malo ono, a on u tome ne vidi budućnost. Misli da se za puno toga odjednom dižu ruke, i ovo se predaje ne jedan viši nivo, po principu „brigo moja pređi na drugog“, i da smo previše neozbiljni.

Zoran Čumbelić, u ispravku netočnog navoda, navodi da kada uđemo u EU i ako netko bude imao brodogradilište u ovakvom stanju kako je sada neće moći raditi, stoga je tehnološki pomak u proizvodnom procesu brodogradnje neminovan, što znači da se na tom području može razvijati turizam. Naglašava, da odluka Vlade RH ima obilježje „uzmi ili ostavi“, a mi je moramo prihvatiti jer je ta odluka zasnovana na zakonu, koji se nažalost od 1994. do 2003. mijenjao u smjeru da je država, od prvotne granice koja je bila 6 m, mijenjanjem terminologije u Pomorskom zakoniku, došla  do toga da č.zem 1008/1 i 1008/4 spadaju pod „javnim pomorskim dobrom“, sviđalo se to njemu ili bilo kome drugom. Grad je napravio neke pravne radnje kojima je pokušao izuzeti određene čestice iz sastava sadašnjeg brodogradilišta, u čemu je i uspio, i ovo je jedini način, da prihvaćanjem odluke Vlade RH, da tri/četiri čestice koje izuzete iz prvotnog njihovog prijedloga o pomorskom dobru Grad dođe u posjed istih.

Naglašava da ukoliko Grad ovu odluku Vlade ne prihvati, onda će Vlada aktivirati radnje iz točke III. odluke.

Robert Lučić iz svog osobnog iskustva navodi primjer grada na sjeveru Njemačke, gdje je brodogradnja, turizam i nautički turizam našli u prostoru suživot, stoga smatra da se ne treba sumnjati u mogućnost pomirbe turizma, nautike i brodogradnje, ali sada se mora imati dovoljne volje da se  to i realizira. Ono što želi naglasiti, da sutra kada se raspiše koncesija, ne znači da je ta koncesija rezervirana za Ledu, a ono što želi posebno naglasiti, što je bitnije za Gradsko vijeće, da postoji mogućnost da se zahtjeva da taj prostor bude kvalitetno riješen i da taj prostor bude usklađen s ekološkim normama i za svime onim što podrazumijeva moderno brodogradilište, bez obzira kako se zove koncesionar, što je za njega vrlo bitno. Važnost brodogradnje je i ta da Korčula ima razvoj obrta, raznih struka, da se ljudi mogu zaposliti, ne samo kao konobari, ugostitelji, turistički djelatnici, već i ako i proizvodni radnici u jednom takvom brodogradilištu, a što ne treba spominjati da je to samo pozitivno za ovaj Grad.

Ivana Andrijić ponovno naglašava da se prebrzo donosi navedena odluka, jer ima i drugih mišljenja i planova za ovaj grad (vezano za prostor Inkobroda), i stavljen je prekratki rok da se čuju i druga mišljenja i postigne određeni dogovor, sve je malo za njega ovo prebrzo.

Andrija Fabris prigovara da se oni, kao vijećnici, dovode u jednu situaciju da se materijal dobiva u zadnji čas, ali to nije problem sam za sebe, ali je problem zbog ove važne teme. Navodi da odluka Vlade nije „uzmi ili ostavi“ već ide slijedom svih ovih 150 stranica, odnosno koliko ih ima. Naime, Vlada je ponudila ono što je Grad prije tražio, i Vlada je to ispunila, i daljnja rasprava po ovom bespredmetna, pa predlaže da svatko po svojoj savjesti glasuje.

Gordana Curać Depolo naglašava da je potrebno da se o ovakvom važnom pitanju postigne konsenzus, jer je to u interesu svih nas.

Vicko Ivančević podržava što je ovo pitanje došlo na Gradsko vijeće, kao i činjenicu da je Vlada RH prihvatila molbu (bivšeg) Gradskog vijeća i Poglavarstva, a naglašava da se je s ovim napravilo ogroman korak naprijed, da se završi stečaj Inkobroda. Analizirajući materijal za raspravu, smatra da je odluka Vlade apsolutno korektna prema Gradu Korčuli jer se rješavamo svih onih vjerovničkih prava i isplata koja se trebaju isplatiti vlasnicima terena, a dobivamo u vlasništvo Grada 44.500 m2, što je fantastično. Smatra da je ovo izvrsna stvar koja se događa Gradu i sada je vrijeme da se prostor koji će biti Gradski što prije privede nekakvoj svrsi, da i to bude jedan kotač pokretanja gospodarstva u Gradu Korčuli i na ovom dijelu otoka.

Daljnjih sudionika u raspravi nije bilo, nakon čega predsjednik Vijeća zaključuje raspravu i stavlja sljedeći prijedlog zaključka na glasovanje:

1. Prihvaća se prijedlog razrješenja imovinskopravnih odnosa na zemljištu bivšeg brodogradilišta INOKBROD u Korčuli, prema točki II. odluke Vlade RH, KLASA: 940-01/09-07/16, URBROJ: 5030116-09-2, od 27. kolovoza 2009.

2. Ovlašćuje se Gradonačelnik da do dana 23. rujna 2009. godine izda tabularne isprave sukladno točki II. predmetne Odluke Vlade RH te za sklapanje posebnog Sporazuma s Vladom RH iz točke I. predmetne Odluke.

3. Ovaj Zaključak stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u „Službenom glasniku Grada Korčule“.

Prijedlog Zaključka, kako je predložen, usvojen  jednoglasno.

 

Završeno u 19.52 sati.

PREDSJEDNIK
GRADSKOG VIJEĆA
Lovro Krstulović, dr. stom.